Odmalena sam voljela životinje. Iako smo živjeli u gradu, u jednoj vili u Mariboru, imali smo zečeve, mačke, pse jer je to bila moja ljubav, udomljavala sam životinje i brinula se o njima, posebno o malim štencima naše kujice. Kad sam otišla od kuće, dugo nisam mogla imati kućnog ljubimca jer sam živjela u stanu, jako sam puno radila i nisam imala vremena. Sve do jednog dana…
Svi su mi govorili da sam luda. Stalno sam na putu i u poslu, radim 80000 kilometara godišnje, živim na relaciji Austrija-Slovenija-Hrvatska, kako ću imati psa!? Znala sam i ja, ali želja da opet imam psa bila je jača od svih racionalnih argumenata. A bio je i u tome neki poseban osjećaj, čak pritisak, da moram ići tim putem, da je to sljedeći korak u mom životu…
I onda mi je u život došao jedan mali preplašeni Dani, koji je ostao zadnji u leglu sa 6 mjeseci jer su svi ostali psići već našli svoj dom, skrivao se iza mame kad smo došli po njega i čitavim putem kući povraćao. Kako će takav pas pratiti naš ritam života, kako će putovati s nama, ići na jedrenje, skijanje? Na prvi pogled teško, ali ako je tu, vjerujem da je došao pravi pas za mene i sve će biti ok.
Prvi put kad smo išli na jedrenje, otvorim vrata i Dani skoči iz auta, pretrči preko pasarele i čeka nas na brodu. Odmah je bilo jasno da je sve kako treba. Na skijanju je uživao, skakao i trčao uz nas na stazi, samo je nedostajalo da mu skije stavimo!
Budistički koncept života, poštovanje prema svakom živom biću i svijest da smo svi jedno nekad mi je bio vrlo lijep, ali neshvatljiv. Kako paziti da ne ubiješ ni mrava, kako osjetiti da smo svi povezani? Kroz Danija, to je došlo samo po sebi. On mi je otvorio srce, kroz njega sam postala dio univerzuma. Prestala sam jesti meso. Osjećam da sam jedno sa svim živim bićima.
Dani je rodezijski gonič lavova, ridgeback, i njegovo puno ime u rodovnici je Kiss of the Dragon. Ima snažnu volju i tvrdoglavost ridgebacka, pravi je zmaj i prve dvije godine privikavanja nisu bile lake. No Dani ima i drugu stranu osobnosti – porijeklom je iz Češke, nježan je i pomalo plašljiv pa ga ja zovem Danijel Knedlička.
Shvatila sam ubrzo zašto sam toliko jako osjećala da moram imati psa i zašto je to bilo važno za moj život. Dani je došao u moj svijet da mi otvori srce i da ne budem sama u trenucima u životu kad sam bila najusamljenija. Da izdržim sve što je slijedilo. On je moj angel. Nije slučajno da se i psi i anđeli nazivaju čuvarima.
Vaša Simona.